DRAŽEN MLINARIĆ: “Ponosan sam na to vrijeme i opet bih sve ponovio za Hrvatsku” | Pleter Portal


18. 12. 2017. 11:46:49   IgreKlik - Igrice online IgreKlik - Igrice online IgreKlik - Igrice online

DRAŽEN MLINARIĆ: “Ponosan sam na to vrijeme i opet bih sve ponovio za Hrvatsku”

Dražena Mlinarića iz Gradca, u našem kraju ali i šire, ljudi uglavnom znaju kao planinara i čovjeka koji već 17 godina volontira u GSS-u no, on je i hrvatski branitelj, dragovoljac. Zamolili smo ga da se prisjeti vremena oslobađanja okupiranih dijelova Požeštini što je on pristao, mada nevoljko, uz ‘pomoć’ suborca Maria Kalana. – Ne volim se, jednostavno, prisjećati nekih stvari. Nek pričaju drugi – kazao je kratko a onda ipak…

Dražen je 63.samostalnom bataljunu pristupio u rujnu, potom je sa suborcima činio 1.bojnu 123.brigade a po završetku rata ostao je aktivan te je radio u Centru za obuku i odgoj vojnika u Požegi. Umirovljen je 31.prosinca 1994.godine, ima čin poručnika. Zanimljivo je da je Dražen i prije rata želio biti profesionalni vojnik pa se za to i školovao. – Išao sam u Vojnu akademiju kopnene vojske u Beogradu ali nisam diplomirao. Završio sam dvije godine a na trećoj me ‘uhvatio’ rat. Tražio sam otpust, bio je to lipanj 91. ali, naravno, nisam rekao kakve su mi namjere. Rekao sam kako ću upisati civilni fakultet. Vratio sam se kući i tražio da me prime u aktivni sastav i tako sam završio u 63.bojni. Zanimljivo je da je Nikola Blagojević, mi smo generacija, isto bio u vojnoj akademiji, pomorskoj, i onda smo se ponovo našli zajedno u gardi – prisjetio se Dražen.

Najteže vrijeme, složili su se i Dražen i Mario, bilo je ono krajem prosinca pa sve do Božića dok Kamenska i Mijači nisu oslobođeni. – Svaki dan borbe i naprijed, samo naprijed..bilo je naporno, čak smo znali onako u šali pričati: Da me bar rane pa da se malo odmorim – kazao je Dražen. I za Kamensku su borbe trajale danima ali na sam Božić, mi smo išli okolnim brdima u izviđanje, vidjeli smo da je mirno i da nikoga nema, bili su napustili položaje i mi smo ušli – kazao je Dražen. – Bitni su jako bili 18. i 21.prosinac, tada su se vodile žestoke borbe i poginili su Jelić i Garić. Sjećam se, mi izvlačimo Jelića a “Galeb” odozgor tuče po nama. Dražen se tada izvukao za malo, metak mu je prošao kroz kosu, ja gledam kako čovjek blijedi…- prisjećao se Mario Kalan. – Kad sam shvatio što se zbilo, naravno da mi nije bilo svejedno – dodao je Dražen.

Težak za sve, kažu Dražen i Mario, bio je i 3.siječanj 1992.godine kada je potpisano Sarajevsko primirje. Vodile su se teške borbe u kojima je ranjeno 13 branitelja a trojica su poginula. Među njima i Nikola Blagojević. – U njegovoj kući smo dočekali Novu godinu a već 2.siječnja smokrenuli dalje u akciju. Sjećam se da smo spavali u nekoj kući u Španovici, bio je mrak kad smo došli pa nismo vidjeli gdje smo legli a ujutro svi crni po licu..Slijedečeg dana je Nikola poginuo – ispričao je Dražen i odmah dodao:”Ponosan sam na to vrijeme i opet bih sve ponovio za Hrvatsku. Malo nam je tada trebalo, tek pokoja cigara. Poslije akcije smo se družili i uvijek smo govorili:Držimo jedan drugom leđa i nećemo nikoga ostaviti”.

Autor:


NAJČITANIJE