Poznati Pleterničani | Pleter Portal


18. 12. 2017. 15:35:35   IgreKlik - Igrice online IgreKlik - Igrice online IgreKlik - Igrice online

Poznati Pleterničani

U pleterničkom kraju su rođene, ili su u njemu provele veći dio svog života, mnoge poznate osobe. Podsjetimo se ovdje najpoznatijih među njima.

IVAN ŠVEAR

Rođen je u Ivanić-gradu 1775.godine a umro je 1839.godine u Sesvetama. Pohađao je u Zagrebu gimnaziju i bogosloviju (1786-1798), te je postao kapelan( najprije u Bedenici, pa u Virju, i katiheta u gimnaziji u Požegi 1813.godine). Godine 1816. postao je župnik u Sesvetama , i tu je proveo sav svoj vijek. Švear je znamenit po tome jer je je napisao prvu narodnu povijest hrvatskim jezikom. Njegovo veliko djelo je Ogledalo Ilirijuma (1839-1842). Zastupao je mišljenje, da su Iliri autohtoni, a Južni Slaveni da su potomci starih Ilira. U prva tri sveska obrađivao je povijest do 1114.godine, a u četvrtom od 1114. do 1790.godine. Četvrti svezak ima još i danas vrijednosti, jer je Švear upotrijebio građu iz nekih požeških samostanskih spisa (iz 17. i 18. stoljeća), koji su izgorjeli.

KAJO ADŽIĆ

Hrvatski vjerski pisac rođen je u Pleternici 19.siječnja 1805.godine. Ovaj franjevac, filozof i teolog obrazovao se u Našicama, Baji i Budimpešti a kao profesor teologije, ravnatelj bogoslovnog učilišta i pučke škole u Vukovaru živio je od 1832. do 1845.godine. U Požegi je bio direktor gimnazije između 1848. i 1852.godine. Gvardijan u Vukovaru je bio od 1839. do 1845.godine a u Požegi od 1848.do 1951., potom od 1852. do 1854., od 1876. do 1878., i od 1880. do 1881.godine. Provincijal Provincije sv. Ivana Kapistrana bio je u dva navrata(1857.-60., 1869.-72.). Fra Kajo je bio pristaša iliraca i preporoda, pisao je o kulturi, privredi i društvu i vjerskom životu Slavonije u listu Slavonac (1863.godine). Priredio je Štijenje i Evangjelja (1851.godine),prvi hrvatski lekcionar u kojem je primijenjen tada novi pravopis. U rukopisu je ostala njegova Crkvena povijest, nedovršeno djelo na 594 stranice.

EUGEN PODUBSKY

Hrvatski veterinar rođen je u Pleternici 26. svibnja 1869.godine. Studirao je na Vojnom veterinarskom institutu u Beču, gdje je diplomirao 1894. godine. Najprije je radio kao vojni veterinar. Bio je ravnatelj Zemaljske potkivačke škole u Zagrebu(1899.-1919.), bio je matičar i prvi profesor Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu (1919.-1935.), osnivač i glavni urednik stručnoga glasila Veterinarski vjesnik (1901.-1911.) i predsjednik Hrvatsko-slavonskoga veterinarskoga društva (1909.-1918.). Na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu predavao je kao honorarni nastavnik (1919.-1934.). Podubsky je bio osnivač Veterinarske visoke škole u Zagrebu 1919.godine.

ANDRIJA ŠTAMPAR

Poznati hrvatski liječnik je rođen 1.rujna 1888.godine u Brodskom Drenovcu. Medicinu je diplomirao u Beču 1911.godine nakon čega je radio kao općinski liječnik u Novoj Gradiški, a potom zdravstveni savjetnik Povjereništva za socijalnu skrb Narodnoga vijeća u Zagrebu. Od 1919.-1930. godine djelovao je kao načelnik higijenskog odjeljenja pri Ministarstvu narodnog zdravlja u Beogradu i u tom je razdoblju utemeljio zdravstvenu službu u tadašnjoj Jugoslaviji, organiziravši 250 higijenskih ustanova (Centralni higijenski zavod u Beogradu, Školu narodnoga zdravlja u Zagrebu, Institut za malariju u Trogiru, niz domova narodnoga zdravlja, bakterioloških stanica, antituberkuloznih, antiveneričnih i antitrahomskih ambulanti i dr.).Svojim je programom nastojao da liječnik postane socijalni radnik i narodni učitelj, ekonomski neovisan o pacijentu, jednako dostupan svim slojevima pučanstva te je ojačao preventivnu medicinu nasuprot kurativnoj. Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature, bio je smijenjen 1930., a sljedeće godine umirovljen. Od tada je djelovao kao stručnjak Higijenske organizacije Društva naroda u europskim zemljama i SAD-u, a 1933.-36. boravio je u Kini, gdje je reorganizirao javnu zdravstvenu službu. Iako je 1931. bio izabran za profesora soc. medicine zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta, nadležna tijela vlasti nisu htjela potvrditi njegov izbor sve do 1939.godine. Za dekana toga fakulteta bio je izabran 1940.godine, a pri Sveučilištu u Zagrebu osnovao je Ured za socijalnu i zdravstvenu zaštitu slušača.
Nakon II. svjetskog rata Štampar je bio ravnatelj Škole narodnoga zdravlja u Zagrebu , dekan Medicinskoga fakulteta , rektor Sveučilišta u Zagrebu , predsjednik JAZU (1947.-58.) i osnivač Instituta za higijenu rada. God. 1946. bio je izabran za prvoga potpredsjednika Ekonomsko-socijalnog vijeća UN-a te za predsjednika Privremene (Interimne) komisije, koja je do ratifikacije ustava Svjetske zdravstvene organizacije obavljala dužnost te organizacije. Predsjedao je prvoj Svjetskoj zdravstvenoj skupštini SZO-a u Ženevi 1948.godine. Potom je kao izaslanik SZO-a proučavao javno zdravstvo i medicinsko školstvo u Afganistanu, Egiptu, Sudanu i Etiopiji.

SLAVEN BARIŠIĆ

Ovaj hrvatski fizičar rođen je u Pleternici 26. siječnja 1942.godine. Diplomirao je teorijsku fiziku u Zagrebu (1964.) i doktorirao (1971.) na Faculte des Sciences, Universite de Paris u Orsayu. Od 1979.godine redoviti je profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Dužnost dekana Prirodoslovnog odjela PMF-a u Zagrebu obnašao je od 1986.do 1988.godine. Godine 1990. bio je predsjednik (suosnivač) Hrvatskoga fizikalnog društva. Od 1990.godine je član HAZU. Od 1995.godine Barišić je član Academie Europeenne des Sciences, des Arts et des Lettres (Pariz). God 1991.-92. i 1998. bio je savjetnik Predsjednika RH za znanost i obrazovanje a 1993.godine član Vojno-tehničkog savjeta MORH-a. Iste godine je i zamjenik predsjednika Vijeća za strategiju razvoja Hrvatske. Od 1994.godine je predsjednik Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu RH.
U međunarodnim časopisima i zbornicima objavio je 90-ak znanstvenih članaka. Slaven Barišić je član Francuskoga fizikalnog društva, Europskoga fizikalnog društva i dr. Dobitnik je Nagrade “Ruđer Bošković” (1976.) te Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića (1997.).

NIKOLA FILIPOVIĆ

Istaknuti hrvatski pravnik je rođen u Svilni 31. siječnja 1933.godine. Pravni studij je završio 1957. na Pravnome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1985. i doktorirao. Nakon rada u sudstvu (1957-1960.), na Pravnome fakultetu u Zagrebu predavao je ustavno pravo sve do 1988.godine. Filipović je bio član Ustavnoga suda SRH od 1988.do 1991.godine i Ustavnoga suda RH 1991.-1999.godine, kojemu je bio i dopredsjednikom 1991.-1993.godine. Kao član Ustavne komisije sudjelovao je u izradi i donošenju Ustava RH 1990.godine. Poznata su njegova djela: Ustavno pravo (koautor) i Ustavno pravo i političke institucije (koautor).

ZDENKA MARKOVIĆ

Hrvatska književnica i prevoditeljica rođena je u Požegi 10. siječnja 1884.godine. Slavistiku, povijest umjetnosti i filozofiju je studirala u Zagrebu i Fribourgu, gdje je 1914. doktorirala. Radila je kao profesorica u zagrebačkim gimnazijama. Novelama, crticama, prikazima i kritikama surađivala je u periodici, a njezina prva knjiga (Let, 1920.godine) temelji se na ideji o umjetnosti kao duhovnom aristokratizmu. Melankolično okrenuta svijetu djetinjstva i zavičaja, objavila je i zbirke pjesama u prozi Kuća u snijegu i Kuća na suncu te autobiografske Prozore mog djetinjstva i Moj bijeg iz grada.
Bavila se poljskim književnim i kulturnim temama, poljsko-hrvatskom književnim vezama te prevodila djela poljskih pisaca. Objavila je i monografije Frangeš Mihanović i Pjesnikinje starog Dubrovnika od sredine XVI. do svršetka XVIII. stoljeća u kulturnoj sredini svoga vremena.

LEON GERŠKOVIĆ

Ovaj pravnik i političar rođen je u Bučju 2. veljače 1910.godine. Pravo s doktoratom završio je 1933.godine na Pravnome fakultetu u Zagrebu. Odvjetnik je bio do 1941.godine a sudionik je antifašističkog pokreta 1941.-1945.godine. Geršković je bio prvi urednik Slobodne Dalmacije (1943.), od 1944.godine bio je rukovoditelj odjela za upravu ZAVNOH-a, potom je obavljao različite političke funkcije(zastupnik u više saziva Narodne skupštine FNRJ, državni podsekretar u Saveznom izvršnom vijeću, zastupnik u Saboru SRH.). Bio je i sveučilišni profesor a predavao je ustavno pravo i komunalni sustav. Jedan je od osnivača Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu (1962.) i njegov prvi dekan (do 1965.) te pokretač časopisa Politička misao. Bio je profesor i na Pravnome fakultetu u Beogradu. Sudjelovao je u pisanju svih ustava Jugoslavije od 1946. do 1974.godine. Glavna su mu djela: Historija narodne vlasti, Nauka o administraciji, O socijalističkoj demokraciji, Društveno upravljanje u Jugoslaviji, Problemi i perspektive razvoja skupštinskog sistema u Jugoslaviji i Ustavne teme.

DRAGUTIN PAVLIČEVIĆ

Ovaj istaknuti hrvatski povjesničar je rođen u Luci Krmpotskoj ali je s obitelji i pleternički kraj doselio kao dijete. Godine 1956. je diplomirao povijest i hrvatski jezik a 1976.godine je doktorirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godinama je radio kao nastavnik u Pleternici a nakon završenog izvanrednoga studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, postao je predavač povijesti na Pedagoškoj akademiji u Petrinji. Godine 1965. utemeljio je Povijesno društvo za Sisak, Petrinju i Banovinu. God. 1968.-1970. bio je ravnatelj gimnazije u Petrinji, a 1970.-1976.godine urednik u Školskoj knjizi u Zagrebu. Od 1976. bio je znanstveni suradnik u Institutu za hrvatsku povijest, potom znanstveni savjetnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a 1997.-2003.godine znanstveni savjetnik u Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”. Dragutin Pavličević je jedan od pokretača Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Autor je mnogih udžbenika, priručnika i didaktičkih materijala za nastavu povijesti. Uredio je zbornike Vojna krajina i Krbavska bitka i njezine posljedice. Značajnija djela su mu Narodni pokret 1883. u Hrvatskoj, Hrvatske kućne zadruge , Moravski Hrvati: povijest, život, kultura, Povijest Hrvatske te Kratka politička i kulturna povijest Bosne i Hercegovine.

ZVONKO KNEZOVIĆ

Ovaj hrvatski psiholog rođen je u Slav.Požegi 17. kolovoza 1949.godine a mladost je proveo u Pleternici. Diplomirao je psihologiju 1974.godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1985. i doktorirao. Od 1997. izvanredni je profesor na Katedri za opću psihologiju, od 1991. djelatni član Ministarstva obrane RH (jedan je od utemeljitelja i prvi ravnatelj Odjela za psihologiju u MORH-u). Bio je predstojnik Ureda za žrtve rata Vlade RH od 1994. do 1998.godine. Glavna područja rada su mu psihologija ličnosti, psihologija kriminalnog ponašanja, prijenos informacija, metodološki aspekti konstrukcije upitnika i testova, psihološke posljedice ratnih trauma te razvoj i primjena interdisciplinarnih psihosocijalnih programa. Napisao je Psihološke karakteristike osuđenih osoba: evaluacija dijagnostičkih postupaka (koautor) i Hrvatski psihosocijalni program: petogodišnja iskustva u radu sa sudionicima i stradalnicima iz Domovinskog rata (koautor), 2001.).

IVO TOMIĆ

Poznati sportski novinar rođen je u Pleternici 18. lipnja 1929. godine. Od 1954. godine do umirovljenja 1990.godine bio je reporter, novinar i urednik Sportske redakcije Radio Zagreba. Zapamćen je po osebujnom i slikovitom stilu prenošenja nogometnih utakmica, zahvaljujući kojemu je stekao široku popularnost. Surađivao je u mnogim časopisima i novinama kao što su Narodni list, Globus i dr.

NAJČITANIJE