NASLOVNAŽIVOT

29.9.2018. 09:01 | Franjo Memedović PREGLEDA: 351

Svaka sredina i ljudska zajednica ima pojedince koji su svojim zaslužnim djelovanjem te posebnim stilom i načinom života obilježili njenu prošlost, a i sadašnjost, i na takav način ušli u njenu povijest te zbog toga postali dio sjećanja i pamćenja,kako kod njihovih suvremenika, tako i kod generacija koje dolaze. Ne uspijeva to svima i svakome, ali oni koji svoj život na takav način obilježe zaslužuju da postanu dio prošlosti sredine u kojoj su svoj život proživjeli, i u kojoj su svoj trag ostavili.



I Pleternica ima one koji su njenu prošlost obogatili svojim radom i svojim djelovanjem i zato zavrjeđuju spomen u svakoj prilici. Tko se od starije generacije rođenih Pleterničana, kao i onih iz šire okolice, ne sjeća obrtnika i majstora svog zanata, tišljera (stolara) Varžaka i Vinklareka, šustera (postolara) Šnjarića, šnajdera (krojača) Bajta, pintera (bačvara) Japundžića, remenara Šulca, frizerke Darinke, pekara Mate, brijača Utvića, slikara (fotografa) Singera, četkara Vickovića, drvotokara Kovačevića, vodoinstalatera Holika, mljekara Pipala, električara Mike Alabera, gostioničarke Mandice, slastičara Ćifte i još mnogih drugih koji su Pleternici utrli trag ka budućim vremenima, a i današnjem statusu grada.



Uz vrijedne pleterničke obrtnike i poduzetnike iz onog nekog vremenu, iz druge polovice prošlog stoljeća, ne smije se zaboraviti niti na poznate pleterničke trgovce koji su u tom vremenu bili glavni i jedini opskrbljivači svim robama široke potrošnje, Pleternice i cijelog pleterničkog kraja a i šire okolice. Još uvijek u sjećanjima mnogih žive uspomene na Željezaru kod Lovre u kojoj nije bilo da se našlo nije sve ono što je obiteljskom ili zanatskom gospodarstvu zatrebalo. Po prehranu i ostale kućne potrepštine išlo se kod Frante i Zvonka, kod Marića su se kupovale knjige i sav ostali školski pribor, a kod Slavka, Zdenka i Joze nije bilo kakvih krpica i konca nije bilo. Kao i u svakom vremenu pa tako i ono imalo je svoje graditelje, a za te potrebe po razne materijale odlazilo se na skladišta kod Steve i Marke, gdje se preko ,,veze" na cement mjesecima trebalo čekati. I kažu mnogi da su pleternički trgovci u onom vremenu bili jako dobri ljudi , s puno razumijevanja za one koji za svoje potreba nisu odmah novca imali, pa su za takve bile otvorene knjige veresije (duga), dok se ne bi štogod od marve ili nekih poljoprivrednih proizvoda prodalo ili dok plaća i penzija ne dođu . U tim knjigama bili su i oni koji su čekali doznake iz Austrije, Njemačke i drugih zemalja, a takve su trgovci najviše voljeli, jer marka i šiling nisu kao dinar na vrijednosti gubili. Ništa drugačije nije bilo onda nego danas, samo što je oblik življenja na veresiju bio drugačiji, jer su ondašnje knjige veresije zamijenile kreditne i ostale odgađajuće kartice plaćanja.



Nisu samo obrtnici i trgovci prošlost i povijest grada Pleternice, oni su samo dio toga, pa zbog toga ne bi bilo pravedno bar u naznakama nespomenuti mnoge pleterničke znane učitelje i nastavnike, liječnike, željezničare, milicajce, sportaše, a i ondašnje političare i svećenike, koji su svojim znanjem, djelovanjem i uspjesima doprinijeli da ovaj grad i njegova okolica budu to što danas jesu. O tome ćemo nekom drugom prilikom ili će o njima netko drugi nastaviti pisati. Nitko od njih zaboravljen ne smije ostati i postati, jer svatko onaj koji je za svog života u javnom prostoru ostavio pozitivan i društveno koristan trag, mora biti zabilježen u knjigu vječnog sjećanja i povijesti. I zato, i ne samo u Pleternici, svi oni koji danas na bilo koji način djeluju u javnom društvenom prostoru ponekad bi trebali razmisliti, po čemu i kako će biti upamćeni i spominjani u nekom budućem vremenu, jer stara narodna kaže: IZA DOBROG PROSJAKA BAR DOBAR ŠTAP OSTANE".

Tekst i foto: Franjo Memedović








Tagovi: pleternica, zaborav, stari obrt, majstori, POVIJEST