NASLOVNASPORT

25.9.2018. 09:06 | Franjo Memedović PREGLEDA: 452

Nakon visokog poraza od Sulkovaca 5:1 i prošlonedjeljnog od Dinama u Rajsavcu 4:, a prije toga i dva neodlučna rezultata u prva dva kola u 2. ŽNL požeško-slavonskoj, u Hrvatskom dragovoljcu iz Brodskog Drenovca zvone zvona na uzbunu. Nitko u klubu ovakvo nešto očekivao nije jer su planovi na početku natjecateljske sezone bili sasvim nešto drugo. Plan je bio od starta napasti prvih pet pozicija na prvenstvenoj ljestvici, tu se održavati i na takav način osigurati uvijete za ulazak u reorganiziranu 1. ŽNL. Uprava i navijači željeli su jedno, ali igrači ovaj želje i ovaj plan očito shvatili ozbiljno nisu.



Što se zapravo događa u i s ekipom Hrvatskog dragovoljca da je start prvenstva tako skroman, ili bolje rečeno vrlo loš, jer nakon odigrana četiri kola na kontu su samo dva boda i vrlo loša gol razlika s najviše primljenih zgoditaka u ligi. Momčad koja je sastavljena od iskustva i mladosti i koja u svojim redovima ima po najboljeg igrača ove lige, Pavu Nikolića, kojeg bi mnogi klubovi u svojim redovima htjeli vidjeti i to ne samo na županijskoj nogometnoj razini, morala bi i trebala davati više? Nešto očiti ne štima i vrlo brzo treba poštelati, ako se još uvijek plan s početka prvenstva želi ostvariti. Već od početka natjecateljske sezone među Drenovačkim ljubiteljima nogometne igre moglo se čuti kako u ekipi ne vlada sklad, da ima punu nediscipline, neredovitih dolazaka na treninge a i prekomjernih subotnjih tulumarenja uoči nedjeljnih utakmica u čemu se ističu neki pojedinci kojima zbog takvog ponašanja nema mjesta niti u jednom sportskom kolektivu pa tako niti u Hrvatskom dragovoljcu. Drugi problem u Hrvatskom dragovoljcu , na kojeg mnogi ukazuju je, neaktivnost jednog dijela vodstva kluba, koji očito svoje obveze i dužnosti nisu shvatili na način, da svoje znanje i slobodno vrijeme utroše za dobrobit kluba. U ovakvoj situaciji sigurno je najteže predsjedniku Hrvatskog dragovoljca Ivi Matoševiću, koji je sve uvjete za rad osigurao i igračima i svojim suradnicima, ali mu oni na korektan način, radom i rezultatima, nisu uzvratili.

Da bi se ova i ovakva situacija u Hrvatskom dragovoljcu sanirala i da bi klub dobio na stabilnosti, a ovo sve loše ostavio iza sebe, predsjednik Matošević ima samo dva rješenja? Prvo, da se zahvali nekim igračima koji očito nisu za Hrvatski dragovoljac i da da šansu nekima drugima, možda mlađima i ne iskusnijima, ali zato s dugoročnom perspektivom, a drugo, da na red pozove svoje suradnike, pa i one najbliže, da ih upita žele li još uvijek raditi taj posao u klubu ili da oni sami priznaju da se u tome svemu nisu našli i snašli. U ovoj i ovakvoj situaciji u Hrvatskom dragovoljcu nikako se ne bi smjelo dogoditi da pojedinci isprovociraju ostavku predsjednika Matoševića, jer ako je on i kriv za nešto, onda je to samo zato što je svoju dobrotu, sposobnost i doprinos dao u ruke nekima koji su sve to do sada svojom ne sposobnošću na krivi način koristili.



U Drenovcu su uvjereni da će se naći rješenje za probleme u njihovom Hrvatskom dragovoljcu i da će uslijediti bolji dani i bolji rezultati za njihov klub. Uz pomoć i daljnje vodstvo predsjednika Matoševića , potrebno je rekonstruirati upravu kluba, pojedincima se zahvaliti, prvu momčad stabilizirati, uvesti sportski red i odgovornost, a istovremeno nastaviti rad s mlađim uzrastima, kojih još uvijek u Drenovcu ima i s kojima jako dobro radi trener Josip Bjelobrajdić i onda neće biti problema za budućnost nogometa u Drenovcu. Jedino što je dobro s krizama, da su prolazne i da imaju određen roka trajanja, a nekad su radi osvještenja i dobro došle.



Tagovi: sport, nogomet, hrvatski dragovoljac